Od ugodnih snova koje sanjam, možda mi je najdraži onaj kad za neki problem mogu pomislit: „To će mi mama riješit!“ Osjećaj miline koji se tad javi, potraje mi dugo nakon buđenja.

A dok sam čekala Margitu da se othrva blatu, razmišljala sam o tome kako je curama s djecom najteže samima sebi dat „zeleno svjetlo“. Zeleno svjetlo za otić od kuće zbog nečeg što te veseli, zeleno svjetlo za trening, zeleno svjetlo za putovanje, zeleno svjetlo za odlazak u noć.

Zeleno svjetlo za odustajanje.

Jer kad samoj sebi jednom dopustiš avanturu, okolnosti obično rade u tvoju korist. Netko drugi brine o djeci i ti si „slobodna“.  Naravno, ta briga ima rok u kojem trebaš izvući što je više moguće iz odabranog nauma.

A Margita si je dala sva zelena svjetla osim onog za odustajanje! I zbog toga mi je silno drago. Jer ja sam sigurna da bi na njenom mjestu otišla doma i sanjala mamu…

U tom bi mi snu, mama riješila cijelu Blatersu…možda čak ispod 7 sati!

Komentiraj